Česta pitanja

OpćeObrtniciNajčešća pitanja u 2016.Najčešća pitanja u 2017.Najčešća pitanja u 2018.

U cilju pružanja pomoći, savjeta i ujednačene primjene propisa iz područja zaštite na radu, objavljujemo najčešća pitanja upućena Zavodu za unapređivanje zaštite na radu i odgovore naših stručnjaka. Ovu rubriku redovito ćemo dopunjavati novim, zanimljivim pitanjima i odgovorima.

1. U kojem slučaju tvrtka s do 49 zaposlenih može s ovlaštenom osobom ugovoriti vođenje poslova zaštite na radu?
Poslodavac može ugovoriti obavljanje poslova zaštite na radu s ovlaštenom osobom, samo u slučaju kada zbog objektivnih i opravdanih razloga ne može te poslove obavljati sam odnosno ugovoriti ih ugovorom o radu sa stručnjakom zaštite na radu. Objektivni i opravdani razlozi za ugovaranje obavljanja poslova zaštite na radu s ovlaštenom osobom navedeni su u čl. 5. stavku 2. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (Narodne novine, br. 112/14., 43/15., 72/15. i 140/15.).

Objektivnim i opravdanim razlogom za ugovaranje obavljanja poslova zaštite na radu s ovlaštenom osobom smatra se:

  1. započinjanje obavljanja djelatnosti, u trajanju najviše tri mjeseca od dana kad je za poslodavca nastupila obveza primjene propisa zaštite na radu,
  2. nepredvidivi razlozi (smrt, otkaz i sl.) zbog kojih poslodavac privremeno ostane bez stručnjaka zaštite na radu, u trajanju najviše tri mjeseca od dana kad su nastupili ti razlozi,
  3. ako poslodavac koji zapošljava do uključivo 49 radnika među radnicima zaposlenim na neodređeno vrijeme nema radnika s potrebnom stručnom spremom za polaganje stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu,
  4. ako poslodavac dodatno zapošljava radnike, sezonski ili privremeno ili koristi ustupljene radnike za privremeno obavljanje poslova, što povećava zahtjeve za obavljanje poslova zaštite na radu u skladu s ovim propisom pri čemu takvo zapošljavanje ne traje duže od šest mjeseci neprekidno, a prekid kraći od dva mjeseca se ne smatra prekidom navedenog razdoblja,
  5. kada poslodavac koji zapošljava do uključivo 49 radnika ne može organizirati obavljanje poslova zaštite na radu jer kod poslodavca nema radnika koji ispunjava uvjete za obavljanje tih poslova.
2. Da li je samozaposlena osoba u trgovačkom društvu ili obrtu, koja nema drugih zaposlenih radnika, obveznik provođenja Zakona o zaštiti na radu?

Temeljem članka 4. stavak 2. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14. i 127.17.) poslodavac je fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove.

Odredbe Zakona o zaštiti na radu  primjenjuju se u svim djelatnostima u kojima radnici obavljaju poslove za poslodavca.

Dakle, niste obveznik provođenja Zakona o zaštiti na radu s obzirom da kod samozaposlenih osoba ne postoji odnos radnik – poslodavac.

Obveze koje imate odnose se na obveze koje proizlaze iz procesa rada.

3. Tko može izvoditi osposobljavanja za rad na siguran način?

Osposobljavanja za rad na siguran način može izvoditi sam poslodavac ili ovlaštena osoba ukoliko udovoljavaju propisanim zahtjevima iz Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14. i 118/14.) i Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (Narodne novine, br. 112/14.). Poslodavac može izvoditi osposobljavanja ukoliko ima zaposlenog stručnjaka zaštite na radu I. ili II. stupnja. Osposobljavanja za rad na siguran način kod ovlaštenih osoba mogu provoditi stručnjaci zaštite na radu II. stupnja.

Temeljem članka 30. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14. i 118/14.) osoba ovlaštena za obavljanje poslova osposobljavanja za rad na siguran način mora imati osnovna andragoška znanja, koja dokazuje ispravom ovlaštene ustanove o osposobljenosti iz područja osnovnih andragoških znanja, odnosno potvrdom visokoškolske ustanove, ako je ta znanja stekla tijekom studija.

Za oposobljavanje radnika, poslodavac treba napraviti program osposobljavanja za rad na siguran način koji se mora temeljiti na procjeni rizika i mora obuhvatiti sve opasnosti, štetnosti odnosno napore utvrđene procjenom rizika te načine otklanjanja istih.

4. Tko je obvezan izraditi procjenu rizika i tko je može izraditi?

Temeljem članka 18. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14. i 118/14.) poslodavac je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada.

Sukladno članku 3. Pravilnika o izradi procjene rizika (Narodne novine, br. 112/14.), procjenu rizika za vlastite potrebe može izrađivati sam poslodavac te ovlaštene osobe sukladno ovlastima dobivenim Rješenjem o obavljanju poslova zaštite na radu koje je izdao Zavod za unapređivanje zaštite na radu.

5. Koji su dokumenti potrebni za dobivanje ovlaštenja za obavljanje poslova zaštite na radu?

Člankom 10. Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN, 112/14. i 84/15.) propisan je postupak za dobivanje, prestanak i oduzimanje ovlaštenja. Zahtjev podnosi pisanim putem na adresu Zavoda za unapređivanje zaštite na radu te sukladno čl.10.st.3. Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (Narodne novine, br. 112/14. i 84/15.) mora sadržavati sljedeće:

  1. Popis poslova zaštite na radu za koje se traži ovlaštenje.
  2. Izvadak iz odgovarajućeg registra (sudskog registra, Obrtnog registra Republike Hrvatske)
  3. Ugovore o radu stručnjaka zaštite na radu s dokazima o stručnoj spremi, radnom iskustvu i položenom ispitu za stručnjaka zaštite na radu (dakle kopija Ugovora o radu, elektroničku potvrdu HZMO o radnom iskustvu, dokaz da je osoba položila opći i posebni dio ispita za stručnjaka zaštite na radu ili dokaz o stečenom statusu stručnjaka zaštite na radu te potvrda o andragoškim znanjima)
  4. Poslovnik o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja poslova zaštite na radu za koje se traži ovlaštenje.
  5. Biljege u iznosu od 35,00 kuna
6. Kada poslodavac može sam obavljati poslove zaštite na radu?

Sukladno Zakonu o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) i članku 4. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN, 112/14., 43/15., 72/15. i 140/15.) poslodavac koji zapošljava do uključivo 49 radnika poslove zaštite na radu može obavljati on sam ili njegov ovlaštenik, ako:

  1. ispunjava uvjete za stručnjaka zaštite na radu I. stupnja ili
  2. je stekao potrebna znanja iz zaštite na radu tijekom redovnog školovanja, ili
  3. je položio državni stručni ispit za poslove građenja ili projektiranja kojima je obuhvaćena i materija zaštite na radu, ili
  4. je položio majstorski ispit u djelatnosti koju obavlja, u kojemu je bila obuhvaćena i zaštita na radu.

Stručnjak zaštite na radu I. stupnja je osoba koja ima najmanje srednju školsku ili srednju stručnu spremu i koja:

  1. je položila opći dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu, ili
  2. ima srednju školsku ili srednju stručnu spremu i priznat joj je status stručnjaka zaštite na radu, ili
  3. posjeduje uvjerenje o položenom specijalističkom usavršavanju iz zaštite na radu po programu odobrenom od tijela nadležnog za obrazovanje.
7. Što je stručnjak zaštite na radu I. stupnja, a što je stručnjak zaštite na radu II. stupnja?

Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu (NN, 112/14., 43/15., 72/15. i 140/15.) u članku 3. propisuje da je stručnjak zaštite na radu I. stupnja osoba koja ima najmanje srednju školsku ili srednju stručnu spremu i koja ima sljedeće uvjete:

  • položila je opći dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu, ili
  • ima srednju školsku ili srednju stručnu spremu i priznat joj je status stručnjaka zaštite na radu, ili
  • posjeduje uvjerenje o položenom specijalističkom usavršavanju iz zaštite na radu po programu odobrenom od tijela nadležnog za obrazovanje.

Stručnjak zaštite na radu II. stupnja je osoba koja ima završen najmanje preddiplomski studij sa stečenim nazivom prvostupnik (baccalaureus) i koja ima sljedeće uvjete:

  • položila je opći i posebni dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu ili
  • ima priznat status stručnjaka zaštite na radu.
8. Postoji li obveza da poslodavac podnosi godišnje izvješće o ozljedama na radu i profesionalnim bolestima radnika i kome?

Prema važećem Zakonu o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) poslodavac nema obvezu predaje godišnjeg izvještaja ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, ali je obvezan voditi evidencije o ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i nezgodama na radu.

U članku 103. stavku 6. podstavku 4. navodi se da se Pravilnik o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu (NN, 52/84.) primjenjuje u dijelu u kojem nije u suprotnosti sa Zakonom.

9. Da li postoji obveza dostavljanja dokumenata, evidencija i podataka iz područja zaštite na radu putem Informacijskog sustava Zavoda za unapređivanje zaštite na radu?

Sukladno članku 83. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) ministar će donijeti Pravilnik kojim će detaljnije propisati obveznike, načine, postupke, rokove, vrste podataka i izvješća koje Zavodu dostavljaju poslodavci, ovlaštene osobe, zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, tijelo nadležno za poslove inspekcije rada te pravila o pristupanju podacima putem Informacijskog sustava Zavoda za unapređivanje zaštite na radu.

Informacijski sustav Zavoda za unapređivanje zaštite na radu trenutno nije uspostavljen te stoga za sada niste obvezni dostavljati dokumente, evidencije i podatke Zavodu za unapređivanje zaštite na radu.

Svi obveznici prema spomenutom Pravilniku, kada isti bude donesen i kada se uspostavi Informacijski sustav, biti će pravovremeno obaviješteni o početku obveze i načinu dostavljanja dokumentacije, evidencija i podataka putem Informacijskog sustava Zavoda za unapređivanje zaštite na radu.

10. Može li poslodavac, koji sukladno članku 4. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu zadovoljava jedan od uvjeta i poslove zaštite na radu obavlja on sam, obavljati i osposobljavanje za rad na siguran način?

Može, samo ukoliko ispunjava uvjete za stručnjaka zaštite na radu I. stupnja (članak 4. stavak 1. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN, 112/14.)). Ukoliko poslodavac nije ujedno i stručnjak zaštite na radu onda ne može obavljati osposobljavanje za rad na siguran način.

11. Da li inženjer sigurnosti i zaštite s položenim stručnim ispitom za koordinatora zaštite na radu II može pristupiti polaganju stručnog ispita osoba koje obavljaju poslove graditeljstva i prostornoga uređenja?

Pravilnikom o stručnom ispitu osoba koje obavljaju poslove graditeljstva i prostornoga uređenja (NN 129/15.) propisan je program, uvjeti i način provedbe stručnog ispita. U članku 13. navedenog Pravilnika propisano je da: „Polaganju stručnog ispita za obavljanje poslova prostornog uređenja mogu pristupiti osobe arhitektonske struke. Polaganju stručnog ispita za poslove projektiranja, poslove stručnog nadzora građenja i poslove vođenja građenja, u okviru ispitnog programa za obavljanje poslova sudionika u gradnji, mogu pristupiti osobe arhitektonske, građevinske, elektrotehničke i strojarske struke. Polaganju stručnog ispita za poslove ispitivanja i prethodnih istraživanja, poslove vezane za ocjenjivanje i provjeru svojstava građevnih proizvoda, odnosno uporabljivost građevnih proizvoda i građevine, u okviru ispitnog programa za obavljanje poslova ispitivanja i potvrđivanja sukladnosti u graditeljstvu, mogu pristupiti osobe građevinske, elektrotehničke i strojarske struke.”

Nastavno na navedeni propis razvidno je da inženjer sigurnosti i zaštite s položenim stručnim ispitom za koordinatora zaštite na radu II ne može pristupiti polaganju stručnog ispita osoba koje obavljaju poslove graditeljstva i prostornoga uređenja.

 

 

1. Da li samozaposlena osoba (obrtnik) spada u kategoriju „poslodavca“ , sukladno čl. 3, st. 1, točka 14. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) te treba li ispunjavati obveze prema odredbama tog Zakona?

Zakon o zaštiti na radu više se ne odnosi na samozaposlene osobe. Pojam samozaposelna osoba nigdje nije propisan, nije stručno okvalificiran, međutim to proizlazi iz propisa zaštite na radu koji se poziva na Zakon o radu koji kaže tko je radnik, a tko poslodavac.

Samozaposlene osobe moraju voditi računa o tome da ako u svoje prostore dovode osobe na radu više se neće isključivo smatrati samozaposlenim osobama jer takve osobe zakon izjednačava s radnikom, a onda se u tom slučaju primjenjuje Zakon o radu.

Primjer samozaposlene osobe, obrtnice koja je primila dvije naučnice koje su kod nje na praksi i pomažu joj, zbog njih obrtnica više nije samozaposlena osoba već je poslodavac.

Samozaposlena osoba ne podliježe inspekcijskom nadzoru iz područja zaštite na radu, osim ako ista obavlja posao na zajedničkom radilištu, tada spada u kategoriju „poslodavca“ i podliježe inspekcijskom nadzoru iz područja zaštite na radu te mora ispunjavati obveze iz Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.).

Ukoliko samozaposlena osoba ima praktikante/ naučnike, tada mora poštivati odredbe Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.), odnosno mora osigurati mjesta rada sigurnima i ispravnima za praktikante /naučnike jer uključuje i druge sudionike u proces rada.

2. Na koji način obrtnik koji je položio majstorski ispit dokazuje da je istim bila obuhvaćena i zaštita na radu?

Sukladno članku 4. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN, 112/14, 43/15, 72/15, 140/15) inspektor u svom inspekcijskom nadzoru neće dodatno utvrđivati je li majstorskim ispitom bila obuhvaćena zaštita na radu, dakle dovoljno je da obrtnik ima položen majstorski ispit.

Uvidom u Programe majstorskih ispita (NN, broj 102/95, 25/96, 57/96, 125/97, 14/02, 10/06 i 146/09), može se utvrditi u sklopu kojih majstorskih ispita je bila obuhvaćena i programska cjelina zaštite na radu, tj. na temelju kojih majstorskih ispita je moguće obavljanje poslova zaštite na radu u s kladu s odredbom članka 4. stavka 1. podstavak 4. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu.

3. Na koji način osigurati da je procjena rizika dostupna radniku na mjestu rada ako radnik obavlja poslove na terenu, na privremenom radilištu i sl.?

Temeljem Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) u člancima 18. i 62., stavku 2., točki 1. definirana je obveza posjedovanja procjene rizika izrađene u pisanom ili elektronskom obliku koja mora biti dostupna radniku na mjestu rada.

S obzirom na današnju tehnologiju, ona može biti dostupna putem mobitela, računala kod voditelja radilišta ili radnika. Ukoliko za vrijeme trajanja inspekcijskog nadzora, procjena rizika nije dostupna, a poslodavac je u međuvremenu dostavi na mjesto rada, inspektor će priznati dostupnost procjene rizika radniku.

4. Mora li poslodavac osposobljavati za rad na siguran način naučnika (koji je u okviru redovitog školovanja odslušao propisani fond sati o sigurnosti na radu prije dolaska na praksu)?

Za naučnike ne postoji obveza osposobljavanja za rad na siguran način, ali moraju biti pod stalnim nadzorom mentora, rukovoditelja i sl. koji je osposobljen za rad na siguran način sukladno Zakonu o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) čl. 27.

Sukladno članku 3. stavak 1.podstavak 10., osoba na radu je fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod tog poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove (npr. naučnik) i temeljem članka 28. stavka 2. ako je naučnik dulje od 60 dana, uvažavajući pozitivnu praksu, uputno je provesti osposobljavanje za rad na siguran način.

5. Na koji način je poslodavac dužan istaknuti na mjestima rada pisane upute za rad na siguran način u prostorima kioska, cvjećarnice, trafike, frizerskog salona i sl.?

Sukladno Zakonu o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.), u čl. 32., st. 3. te čl. 53. i 62., upute za rad postavljaju se ako se osnovnim pravilima zaštite na radu i sigurnosnim znakovima ne mogu osigurati sigurni uvjeti rada, odnosno ako je tako procijenjeno u procjeni rizika.

Dakle, u navedenim prostorima nisu potrebne pisane upute.

6. Pregled i ispitivanje radne opreme.

Temeljem čl. 42. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) odnosno čl. 1. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN, 16/16.), pregled i ispitivanje radne opreme odnosi se na radnu opremu koju čine strojevi i uređaji, postrojenja te sredstva za prijenos i prijevoz tereta prema propisu o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme.

Sukladno čl. 3. Pravilnika o pregledavanju i ispitivanju radne opreme (NN 16/16) odredbe ovog Pravilnika ne odnose se na radnu opremu koju čine električni uređaji i električni proizvodi koji su obuhvaćeni propisom o električnoj opremi namijenjenoj za uporabu unutar određenih naponskih granica: kućanski aparati namijenjeni korištenju u domaćinstvu; audio i video oprema; oprema za informacijsku tehnologiju; uobičajeni uredski strojevi; niskonaponski sklopni i kontrolni uređaji; te električni motori.

Pravilnik o pregledavanju i ispitivanju radne opreme (NN, broj 16/16), ne odnosi se na sredstva rada koja prema definiciji ne spadaju u radnu opremu tj. odredbe ovog Pravilnika neće se primjenjivati na instalacije, uređaje i opremu u građevinama namjenjenim za rad kao što su bojleri, peći, klimatizacijski i ventilacijski uređaji.

Iz navedenog proizlazi da se obveza pregleda i ispitivanja radne opreme odnosi na radnu opremu koja zahtijeva rukovanje, upravljane ili posluživanje od strane rukovatelja kao osposobljene osobe, a što je definirano prema odredbi članka 3. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (NN 18/17.)

Pravilnik prvenstveno obuhvaća periodičke preglede i nije mu svrha nadomjestiti moguća nepridržavanja odredbi Pravilnika o sigurnosti strojeva (NN, broj 28/11), zbog čega je izostala cijela lista „strojeva i uređaja s povećanim opasnostima“.

7. Što se podrazumijeva pod pojmom „električni motori“?

Električni motor je uređaj koji pretvara električnu energiju u mehanički rad. Sukladno čl. 3. Pravilnika o pregledavanju i ispitivanju radne opreme (NN, 16/16) poslodavac nije dužan električni motor, ispitivati kao stroj ili uređaj s povećanim opasnostima.

8. Ispitivanje radnog okoliša?

Temeljem čl. 45. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.), poslodavac je obvezan procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnost radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološkim štetnim djelovanjima na radu, u skladu s ovim Zakonom, njegovim provedbenim propisima i pravilima zaštite na radu te posebnim propisima o zaštiti od fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti. Poslodavac je obvezan ispitivati radni okoliš na mjestu rada kada:

  1. radni postupak utječe na temperaturu, vlažnost i brzinu strujanja zraka
  2. u radnom postupku nastaje prašina
  3. u radnom postupku nastaje buka, odnosno vibracije
  4. pri radu koristi, proizvodi ili prerađuje opasne kemikalije
  5. pri radu postoji izloženost opasnim zračenjima
  6. su na radu prisutni rizici od eksplozivne atmosfere
  7. je pri radu potrebno osigurati odgovarajuću rasvjetu u skladu s procjenom rizika.

Poslodavac ili ovlaštena osoba koja izrađuje procjenu rizika dužna je u procesu izrade procjene rizika sukladno st. 7. čl. 45. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) odrediti da li je potrebno ispitivanje radnog okoliša.

Napomena: Obveza ispitivanja postoji odmah nakon što su nastali uvjeti, odnosno promjene zbog kojih je ispitivanje obvezno.

Što znači odredba „ako je pri radu potrebno osigurati odgovarajuću rasvjetu u skladu s procjenom rizika“? Odnosi se to na opću ili dodatnu rasvjetu?

Poslodavac ili ovlaštena osoba koja izrađuje procjenu rizika dužna je u procesu izrade procjene rizika sukladno st. 7. čl. 45. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) odrediti da li je potrebno ispitivanje radnog okoliša odnosno da li postoje posebni zahtjevi za nivo rasvjete za to mjesto rada.

Napomena: Sukladno Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom (NN, 69/05), pri radu s računalom, prirodna ili umjetna rasvjeta mora osigurati zadovoljavajuću osvijetljenost već prema vrsti rada od najmanje 300 luxa. Republika Hrvatska je 2008. godine prihvatila europsku normu iz područja rasvjete radnih mjesta: HRN EN 12464-1 koja propisuje zahtjeve glede rasvjete unutrašnjih radnih prostora koji moraju udovoljavati potrebama vizualne udobnosti i obavljanja vizualnih zadataka. Normom su obuhvaćeni su svi uobičajeni vizualni zadaci, uključivo rad s računalnim zaslonom te je njome propisana minimalna osvijetljenost od 500 luxa.

Pojam odgovarajuća rasvjeta podrazumijeva zajedno opću i dodatnu rasvjetu na mjestu rada.

Treba li ispitivati uvjete u radnom okolišu u lokalima u kojima se obavlja djelatnost: kozmetičar, pediker, frizer; u zlatarnici i sl. (gdje nema izvora buke, topline, kemijskih štetnosti)?

Poslodavac ili ovlaštena osoba koja izrađuje procjenu rizika dužna je u procesu izrade procjene rizika sukladno čl. 45. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) odrediti da li je potrebno ispitivanje radnog okoliša.

9. Plan evakuacije i spašavanja; vježba evakuacije i spašavanja?

Temeljem čl. 55. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.), poslodavac je obvezan poduzeti mjere zaštite od požara i spašavanja radnika, izraditi plan evakuacije i spašavanja, odrediti radnike koji će provoditi mjere te osigurati pozivanje i omogućiti postupanje javnih službi nadležnih za zaštitu od požara i spašavanje, u skladu s posebnim propisima.

Poslodavac je obvezan broj radnika, njihovu osposobljenost i potrebnu opremu, utvrditi i osigurati u skladu s propisima koji uređuju zaštitu od požara i spašavanje, ovisno o naravi procesa rada, veličini poslodavca te ukupnom broju radnika.

Osposobljavanje radnika obuhvaća upoznavanje radnika s planom evakuacije i spašavanja za slučaj izvanrednog događaja i provođenje praktične vježbe evakuacije i spašavanja najmanje jednom u dvije godine, te se o vježbi sastavlja zapisnik o ocjeni kvalitete izvedene vježbe.

10. Kakav dokument će inspektor u nadzoru priznati kao plan evakuacije i spašavanja (tko ima pravo izraditi plan evakuacije)?

Sukladno st. 2. čl. 55. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.), plan evakuacije treba sadržavati:

  • tekstualni dio, u kojemu su definirani postupci i mjere u slučaju nastanka neželjenog događaja; popis radnika koji će provoditi evakuaciju i spašavanje, a koji su osposobljeni za provođenje evakuacije i spašavanje; popis opreme za evakuaciju i spašavanje.
  • i grafički prikaz puteva evakuacije koji moraju biti jasno vidljivi u prostoru poslodavca.

Plan evakuacije može izraditi sam poslodavac.

Pored navedenog plan evakuacije treba sadržavati jasno određene evakuacijske zone i definirano glavo zborno mjesto. Plan treba uzeti u obzir i posjetitelje (stranke) koje bi se zatekle u trenutku evakuacije kod poslodavca te je isti odgovoran za njihovu sigurnost.

11. Da li je potrebno izraditi plan evakuacije i spašavanja za lokale površine do 50 m2 osobito kioske i sl.?

Sukladno čl. 55. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.), poslodavac je obvezan izraditi plan evakuacije i spašavanja.

U Zakonu je predviđena prekršajna odredba temeljem čl. 95. st. 1. točka 2. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.).

12. Je li potrebno provoditi vježbe evakuacije i spašavanja za lokale u kojima boravi najviše 2 ili 3 osobe? Na koji način poslodavac dokazuje da je proveo vježbu?

Sukladno st. 5., čl. 55. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.), poslodavac je dužan provoditi vježbu evakuacije i spašavanja najmanje jednom u dvije godine. Poslodavac provođenje vježbe dokazuje zapisnikom o ocjeni kvalitete izvedene vježbe.

13. Tko je odgovoran ako inspektor zatekne radnika kako puši u prostoru gdje je zabranjeno ako poslodavca nema u prostoru, a postoji pisana odluka o zabrani pušenja i postavljen je znak zabrane?

Temeljem Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) čl. 19. st. 1. i čl. 57. poslodavac je odgovoran ako inspektor zatekne radnika kako puši u prostoru gdje je pušenje zabranjeno.

14. Što se smatra teškom ozljedom na radu i tko je ovlašten klasificirati ozljedu po težini?

Težina ozljede klasificira se prema šifrarniku za težinu ozljede u uputama za popunjavanje tiskanice „Prijave o ozljedi na radu“, a nalaze se na stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (www.hzzo.hr).

Konačnu definiciju težine ozljede može dati samo medicinska struka.

U članaku 65. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14. i 118/14.) poslodavac je obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o smrtnoj i teškoj ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad.

Poslodavac je obavijest obvezan dostaviti odmah po nastanku ozljede.

Smrtne i teške ozljede se prijavljuju u uredovno radno vrijeme Područnih ureda, na niže navedene brojeve telefona dežurnog inspektora rada za nadzor u području zaštite na radu. Izvan redovnog radnog vremena ozljede se prijavljuje na broj 112.

  • Područni ured Osijek (07:00-15:00): 031 250 630
  • Područni ured Rijeka (07:30-15:30): 051 356 172
  • Područni ured Split (07:00-15:00): 021 407 345
  • Područni ured Varaždin (07:00-15:00): 042 658 373
  • Područni ured Zagreb (07:30-15:30): 01 6504 505.
15. Mora li poslodavac (s 1 ili 2 zaposlena) sazvati skup radnika zbog izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu?

Temeljem članaka 70. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14 i 118/14) poslodavac mora sazvati (organizirati) skup radnika zbog izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu isključivo na traženje radnika. Ukoliko radnici ne zatraže sazivanje skupa radnika onda poslodavac nije u obvezi jer je izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu pravo radnika, ali ne i obveza poslodavca. Minimalna obveza poslodavca jest informirati radnike na njihovo pravo o izboru povjerenika radnika za zaštitu na radu.

Kod poslodavca radnici između sebe mogu birati povjerenika radnika za zaštitu na radu.

Izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu kod poslodavca koji zapošljava do uključivo 20 radnika provodi se na skupu radnika, kojega saziva poslodavac u skladu s općim propisom o radu, neposrednim i javnim izjašnjavanjem prisutnih radnika.

16. Može li inspektor obaviti nadzor ako poslodavac nije prisutan u lokalu?

Inspektor rada može obaviti inspekcijski nadzor, ako je u tom lokalu prisutan radnik koji obavlja posao za tog poslodavca. O provedenom nadzoru inspektor sastavlja zapisnik te upisuje sve podatke od prisutnog radnika. Zapisnik sadržava sve činjenice koje su relevantne za taj nadzor, a ujedno obvezuje radnika da svom poslodavcu uruči zapisnik. Poslodavac je dužan očitovati se na zapisnik.

17. Mora li inspektor najaviti redoviti nadzor u prostoru poslodavca?

Inspektor rada ima diskrecijsko pravo procijeniti da li će se unaprijed najaviti poslodavcu za obavljanje inspekcijskog nadzora, a to će se temeljiti na njegovoj procjeni o učinkovitosti toga nadzora.

1. Može li poslodavac samostalno izraditi procjenu rizika ili mora imati ovlaštenje od strane Zavoda za unapređivanje zaštite na radu?

U skladu s čl. 3. st. 2. Pravilnika o izradi procjene rizika (NN 112/14), poslodavac može sam izrađivati procjenu rizika.

Isto je propisano čl. 2. st. 2. Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14 i 84/15).

Procjena rizika je postupak koji provodi poslodavac za sve poslove koji se obavljaju na mjestu rada s utvrđenim opasnostima, štetnostima i naporima.

2. Da li je radno mjesto isto što i mjesto rada?

Radno mjesto je skup poslova i radnih zadataka koje obavlja radnik koji posjeduje odgovarajuća znanja.

Mjesto rada je svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

3. Da li samostalno obavljanje poslova zaštite na radu podrazumijeva i mogućnost samostalnog obavljanja osposobljavanja radnika za rad na siguran način kod poslodavca koji zapošljava do 49 radnika temeljem položenog stručnog ispita za obavljanje poslova prostornog uređenja i graditeljstva?

Temeljem položenog stručnog ispita za obavljanje poslova prostornog uređenja i graditeljstva te u skladu s odredbama čl. 4. st. 3. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN112/14, 43/15, 72/15 i 140/15), poslodavac može obavljati poslove zaštite na radu za svoju tvrtku kada zapošljava manje od 49 radnika. U skladu s čl. 3. st. 1. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14), propisano je da osposobljavanje radnika za rad na siguran način provode stručnjaci zaštite na radu zaposleni kod poslodavca, odnosno stručnjaci zaštite na radu II. stupnja zaposleni kod ovlaštene osoba za osposobljavanje radnika.

4. Može li poslodavac koji zapošljava do uključivo 249 radnika ugovoriti obavljanje poslova zaštite na radu s ovlaštenom osobom?

Poslodavac može ugovoriti obavljanje poslova zaštite na radu s ovlaštenom osobom samo u slučaju kada zbog objektivnih i opravdanih razloga ne može te poslove obavljati sam. Objektivni i opravdani razlozi propisani su u čl. 5. st. 2. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN 112/14, 43/15, 72/15 i 140/15).

5. Da li povezana društva (isti vlasnik, udio u vlasničkoj strukturi) koji posluju kao zasebni d.o.o. na različitim lokacijama i gradovima mogu ugovoriti zajedničko organiziranje i provođenje zaštite na radu u skladu sa čl. 20. St. 7. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) i čl. 9. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN 112/14, 43/15 i 72/15 i 140/15)?

Temeljem čl. 20. st. 7. Zakona o zaštiti na radu propisano je da više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji mogu međusobno ugovoriti organiziranje i provođenje zaštite na radu zapošljavanjem zajedničkog stručnjaka za zaštitu na radu, a mogu utemeljiti i zajedničku službu za zaštitu na radu, primjenjujući kriterij broja radnika i ostale kriterije iz čl. 20. st. 1., 2., 3. i 4. Nadalje, čl. 9. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN112/14, 43/15, 72/15 i 140/15), propisuje da kada više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji međusobno ugovaraju organiziranje i provođenje zaštite na radu, pod pojmom iste lokacije smatra se poslovanje na istoj adresi ili poslovanje u istoj građevini odnosno više različitih građevina (može značiti različite kućne brojeve) koje se nalaze u ograđenom prostoru (isti poslovni krug).

Povezana društva (isti vlasnik, udio u vlasničkoj strukturi) koji posluju kao zasebni d.o.o. na različitim lokacijama i gradovima ne mogu zajedničko ugovoriti organiziranje i provođenje zaštite na radu u skladu s navedenim propisima. Da bi se navedeni članci propisa mogli primjenjivati nije presudno zajedničko vlasništvo, odnosno vlasnička struktura već je presudna lokacija društava, odnosno ista adresa ili isti poslovni krug društava.

6. Kakva je odgovornost stručnjaka zaštite na radu zaposlenog kod poslodavca u slučaju štetnog događaja?

Imajući na umu poslove zaštite na radu koje su taksativno navedene u čl. 21. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.- dalje Zakon) jasno je da se radi o stručnim poslovima. Najvažnija zadaća stručnjaka za zaštitu na radu je pružanje stručne pomoći poslodavcu i njegovim ovlaštenicima, radnicima te povjerenicima radnika za zaštitu na radu u provedbi i unapređivanju zaštite na radu. Prema tome, težište njegovih zadaća je na savjetovanju kako da se provedu određene obveze s područja zaštite na radu (koje provodi poslodavac i/ili njegov ovlaštenik) te unutarnji nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu, a ne na tome da sam osigura provedbu propisa iz područja zaštite na radu jer za to nema uvjete (samostalnost u donošenju i provođenju odluka, financijska sredstva). Njegova odgovornost postoji, ali na razini kvalitete posla kojeg obavlja.

Ukoliko poslove zaštite na radu za poslodavca obavlja ovlaštena osoba (pravna ili fizička osoba koju je ministarstvo nadležno za rad – sada Zavod za unapređivanje zaštite na radu, ovlastilo za obavljanje poslova zaštite na radu), ona, sukladno čl. 26. Zakona, odgovara za štetu na radu i u svezi s radom koju uzrokuje poslodavcu, a tada se na utvrđivanje odgovornosti primjenjuju opći propisi obveznog prava.

7. Može li stručnjak zaštite na radu I. stupnja obavljati poslove stručnjaka zaštite na radu u poduzeću u kojem nije zaposlen, a vlasnik je istog?

Sukladno čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.), stručnjak zaštite na radu mora biti ugovorom o radu vezan za poslodavca za kojeg obavlja poslove zaštite na radu.

8. Može li stručnjak zaštite na radu istovremeno biti i ovlaštenik poslodavca za provedbu zaštite na radu?

Stručnjak zaštite na radu ne može istovremeno biti i ovlaštenik za provedbu zaštite na radu.

9. Kako je uređeno prenošenje ovlaštenja za obavljanje poslova zaštite na radu s poslodavca na ovlaštenika?

Temeljem čl. 23. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14. – dalje Zakon) uređeno je prenošenje ovlaštenja za obavljanje poslova zaštite na radu s poslodavca na ovlaštenika. Sukladno tome poslodavac može donijeti pisanu odluku u kojoj će navesti da će ovlaštenik uz stalne poslove koje obavlja, provoditi i zaštitu na radu, a u skladu sa čl. 24. navedenog Zakona.

Također, potrebno je obratiti pažnju na čl. 19. Zakona kojim prenošenje ovlaštenja za provođenje zaštite na radu ne oslobađa poslodavca odgovornosti.

Preporuka Zavoda za unapređivanje zaštite na radu je da se u odluci specificiraju svi poslovi i obveze zaštite na radu koji se prenose na ovlaštenika.

10. Može li biti imenovan ovlaštenik za zaštitu na radu za dvije sestrinske tvrtke u istim prostorima, ako je isti u radnom odnosu samo u jednoj od njih?

Sukladno čl. 3. st. 1. podst. 11. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.), ovlaštenik je radnik kojemu je poslodavac, neovisno o drugim ugovorenim poslovima, dao ovlaštenja za provedbu zaštite na radu, dakle ovlaštenik mora imati ugovor o radu s poslodavcem. Iz svega navedenog je jasno da ovlaštenik, ako je zaposlen u jednoj tvrtki, ne može biti ovlaštenik u obje tvrtke.

11. Što podrazumijeva da je ovlaštenik obvezan svakih pet godina obnavljati osposobljavanje (Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita, NN 112/14, čl. 10 st.3.)?

Odredba čl. 10. st. 3. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14 – dalje Pravilnik), prema kojoj je ovlaštenik obvezan svakih pet godina obnavljati osposobljavanje, ne znači ponovno provođenje osposobljavanja za ovlaštenike po programu iz Priloga 1. Pravilnika. Poslodavac je obvezan omogućiti ovlašteniku stručna usavršavanja koja provode tijela javne vlasti nadležna za zaštitu na radu.

12. Tko obavlja osposobljavanje radnika za rad na siguran način kod poslodavca i jesu li za to potrebna andragoška znanja?

Temeljem čl. 30. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.), a u skladu s čl. 2., 3., 4., 6., 7. i 8. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14), osposobljavanje radnika za rad na siguran način, prema programu osposobljavanja koji se mora temeljiti na procjeni rizika, obavljaju stručnjaci zaštite na radu I. ili II. stupnja zaposleni kod poslodavca, odnosno stručnjaci zaštite na radu II. stupnja zaposleni kod osobe ovlaštene za osposobljavanje radnika.

Andragoška znanja, potrebna su za ovlaštene osobe u skladu s čl. 30. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.).

13. Da li stručnjak zaštite na radu II. stupnja u poduzeću može osposobljavati poslodavca i ako da, na koji zapisnik (ZOOP ili ZOS)?

Stručnjak zaštite na radu II. stupnja u poduzeću može osposobljavati poslodavca na oba zapisnika (ZOOP i ZOS) sukladno odredbama Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14).

14. Da li je nužno uz Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (ZOS obrazac), izraditi i potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način?

U skladu s čl. 6. i 7. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14), dovoljno je ispuniti ZOS obrazac.

15. Ako stručnjak zaštite na radu posjeduje uvjerenje visokoškolske ustanove (npr. Učiteljskog fakulteta) za pedagoško-psihološko obrazovanje, je li potrebno dodatno polagati Osnove andragogije ili može provoditi osposobljavanje na temelju spomenute isprave?

Sukladno čl. 30. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) stručnjak zaštite na radu u ovlaštenoj osobi za obavljanje poslova osposobljavanja za rad na siguran način mora imati osnovna andragoška znanja, koja dokazuje ispravom ovlaštene ustanove o osposobljenosti iz područja osnovnih andragoških znanja, odnosno potvrdom visokoškolske ustanove, ako je ta znanja stekla tijekom studija.

Za osobe koje su u visokoškolskoj ustanovi položile pedagoške predmete smatra se da su stekle dovoljno andragoških znanja te nije potrebno dodatno osposobljavanje.

16. Što u slučaju kada nema imenovanih ovlaštenika u tvrtki, tko u tom slučaju potpisuje praktični dio Zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (ZOS obrazac), kao „neposredni ovlaštenik“?

Zakonom o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) definirano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu. Ukoliko nema imenovanog ovlaštenika, onda on sam i potpisuje ZOS obrazac.

17. Da li su poslovi odgajatelja u dječjim vrtićima poslovi s posebnim uvjetima rada na osnovu Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84)?

Predmetni poslovi pripadaju poslovima s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. t. 19. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) – kao poslovi koju su određeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada prema drugim propisima, u ovom slučaju propisima iz zdravstva. Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09 i 130/17) definiran je zdravstveni nadzor nad osobama koje obavljaju, odnosno sudjeluju u obavljanju poslova u osnovnim i srednjim školama i drugim ustanovama za djecu i mladež (jaslice, vrtići, đački domovi, dječja odmarališta, ustanove socijalne skrbi i sl.). Nadalje, dio odgojitelja, posebice onih koji su u jaslicama i mlađim grupama, je nerijetko izložen i bolesnoj djeci, zatim tu je prematanje pelena i sl., odnosno izloženi su i biološkim agensima. Stoga je važno procijeniti rizike u dječjem vrtiću, jesu li i u kojem obimu odgojitelji izloženi, imaju li osiguranu osobnu zaštitnu opremu (kute, pregače, rukavice za jednokratnu uporabu, maske za lice i dr.) te u slučaju potrebe dodati i točku 56. Priloga Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.

18. Da li radnik koji radi s motornom kosilicom i motornim trimerom mora biti stručno osposobljen za rukovanje istima?

U čl. 3. t. 1. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) propisano je da rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti spada u poslove s posebnim uvjetima rada za koje radnik koji obavlja takve poslove mora ispunjavati određene uvjete glede dobi, stručne osposobljenosti, zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti.

Slijedom navedenog, mišljenja smo da rad s ručnom motornom kosilicom i trimerom ne spada u poslove s posebnim uvjetima rada budući da na istima treba biti primijenjena zaštita od mehaničkih opasnosti putem odgovarajućih zaštitnih naprava, tako da se ispravnim rukovanjem istima ne može dijelovima tijela doći u opasna mjesta odnosno opasne prostore te kao takvi ne zahtijevaju stručnu osposobljenost radnika.

19. Kako postupati ako poslodavac ne dobije suglasnost radničkog vijeća za uvođenje nadzornih uređaja kao sredstva zaštite na radu?

Temeljem čl. 43. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.- dalje Zakon), poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje kao sredstvo zaštite na radu pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.

U čl. 43. st. 4. Zakon propisuje da poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća, ukoliko nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja.

Čl. 43. st. 5. Zakona propisuje da ako radničko vijeće, odnosno sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka u skladu s provedbenim propisima donesenima na temelju općeg propisa o radu.

Nadalje, čl. 210. – 212. Zakona o radu (NN 93/14. i 127.17.), propisano je arbitražno rješavanje sporova i arbitražne odluke. Čl. 151. st. 4. i 5. istog Zakona, propisuju da ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka i da arbitražu iz st. 4. ovoga članka provodi arbitar kojeg s liste, koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće, odaberu strane u sporu, odnosno koju odrede sporazumno.

20. Treba li ovlaštena osoba imati u svom vlasništvu mjernu i ispitnu opremu iz Priloga koji je sastavni dio Pravilnika o ispitivanju radnog okoliša (NN 16/16)?

Čl. 4. st. 1. Pravilnika o ispitivanju radnog okoliša (NN 16/16) propisao je obvezu vlasništva određene mjerne i ispitne opreme navedene u prilogu Pravilnika.

21. Da li motorna kosilica i motorni trimer moraju biti ispitani sukladno Pravilniku o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN 16/16)?

Prema odredbi čl. 3. st. 2. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN 16/16- dalje Pravilnik), odredbe Pravilnika ne odnose se na ručnu radnu opremu (alate) te na skele i druga sredstva rada za povremeni rad na visini za koja se pregledi obavljaju prema posebnim propisima. Ručnom radnom opremom (alatima) se u smislu odredbi navedenog Pravilnika smatra sva ručna radna oprema, tj. svi ručni alati, a koji se dijele na ručne nemehanizirane alate (npr. ključevi, čekić, kliješta i sl.) i na ručne mehanizirane alate (npr. kutne brusilice, ručne kružne pile i sl.) uključujući i ručne lančane motorne pile, ručne bušilice, ručne brusilice, ručne kosilice i “trimere”, ručne puhače za lišće, ručne škare, vibro ploče, vibro nabijače i druge uređaje koji se koriste kao ručni. Uvažavajući navedeno, određena oprema kojom se upravlja ručno može se ubrojiti u ovu kategoriju ručnih mehaniziranih alata te istu nije potrebno pregledavati i ispitivati u skladu s odredbama Pravilnika. Ako se radi o pokretnoj – samohodnoj opremi koja sadrži uređaje za kočenje, s vlastitim pogonom i vozačem (npr. traktor za košnju trave), istu je potrebno pregledavati i ispitivati u skladu s odredbama Pravilnika.

Također, poslodavac je obvezan u skladu s odredbom čl. 41. st. 3. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) osigurati da sredstva rada u uporabi (pa tako i radna oprema) budu u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da za vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Na te obveze ukazuje i odredba čl. 11. Pravilnika.

22. Treba li poslodavac, koji se bavi pružanjem medicinskih usluga i/ ili koji ima zaposlene stomatologe, medicinske sestre, radiologe, doktore osposobiti nekoga od njih za pružanje prve pomoći radnicima na radu ili im sama stručnost to omogućava bez potvrde Crvenog križa ili medicine rada?

Temeljem čl. 3. Pravilnika o pružanju prve pomoći radnicima na radu (NN 56/83.) propisano je da postupke prve pomoći izvode osposobljeni radnici po pravilima medicinske doktrine.

Slijedom navedenog, radnik određen za pružanje prve pomoći mora biti osposobljen, ali nije propisan način osposobljavanja. Nesporno je da stručnost stomatologa, medicinskih sestra, radiologa i doktora dokazuje osposobljenost za pružanje prve pomoći radnicima.

Ako se poslodavac bavi pružanjem medicinskih usluga i ima zaposlene stomatologe, medicinske sestre, radiologe i doktore, predlažemo da poslodavac imenuje jednu od navedenih, stručnih radnika, a čime bi poslodavac ispunio obvezu organiziranja pružanja prve pomoći radnicima na radu propisan način čl. 56. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.).

23. Ako dvije sestrinske tvrtke rade u istim prostorima, treba li svaka imati osposobljenog radnika za pružanje prve pomoći?

Temeljem čl. 56. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) poslodavac je obvezan organizirati i osigurati pružanje prve pomoći radnicima i drugim osobama do pružanja hitne medicinske pomoći ili do prijema u zdravstvenu ustanovu, te je obvezan omogućiti postupanje javne službe hitne medicinske pomoći.

Na svakom radilištu i u radnim prostorijama gdje istodobno rade dva do 20 radnika, najmanje jedan radnik, te još po jedan do svakih sljedećih 50 radnika, mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći u skladu s pravilima zaštite na radu i u pisanom obliku dobiti obavijest da je određen za pružanje prve pomoći.

Ako dvije sestrinske tvrtke rade u istim prostorima ne treba svaka tvrtka imati svog osposobljenog radnika za pružanje prve pomoći, već je broj osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći vezan uz broj radnika koji rade u toj prostoriji. Nadalje, ugovorom između te dvije tvrtke definira se koji će radnik (iz koje tvrtke) biti osposobljen za pružanje prve pomoći.

24. Da li je potrebno voditi EK kartone i knjigu nadzora sukladno Pravilniku o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu (NN 52/84)?

U čl. 61. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14. – dalje Zakon) propisuje da je poslodavac obvezan voditi evidencije, čuvati isprave te voditi evidencije o ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i nezgodama na radu, stoga se to odnosi i na EK kartone.

Prema čl. 103. st. 6. podst. 4. Zakona, nema obveze vođenja knjige nadzora, obzirom da u čl. 103. st. 6. podst. 4. navedenog Zakona, piše da se Pravilnik o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu (NN 52/84) primjenjuje u dijelu u kojem nije u suprotnosti sa Zakonom.

25. Koliko povjerenika radnika za zaštitu na radu smo dužni izabrati ako zapošljavamo 120 radnika?

Pravilnikom o postupku izbora radničkog vijeća (NN 3/16. i 52/17.) propisan je postupak izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu dok je broj povjerenika propisan čl. 142. Zakona o radu (NN 93/14. i 127/17.). Sukladno navedenom članku broj povjerenika radnika za zaštitu na radu utvrđuje se prema broju radnika zaposlenih kod određenog poslodavca na sljedeći način:

Do 75 radnika = 1 povjerenik

Od 76 do 250 radnika = 3 povjerenika

Od 251 do 500 radnika = 5 povjerenika

Od 501 do 750 radnika = 7 povjerenika

Od 751 do 1.000 radnika = 9 povjerenika.

Za svakih sljedećih započetih 1.000 radnika povećava se broj povjerenika radnika za zaštitu na radu za 2.

Napomena: Zavod za unapređivanje zaštite na radu izradio je Vodič za izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu.

26. Da li koordinator II mora biti u stalnom radnom odnosu da bi mogao raditi na gradilištu?

Članak 73. st. 4. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.- dalje Zakon) propisuje da je investitor, vlasnik građevine, koncesionar ili druga osoba za koju se izrađuje glavni projekt, dužna imenovati jednog ili više koordinatora zaštite na radu tijekom izrade projekta i tijekom građenja kada radove izvode ili je predviđeno da ih izvode dva ili više izvođača.

Dakle, Zakon ne predviđa obvezu stalnog radnog odnosa za koordinatora.

27. Gdje se polaže stručni ispit za koordinatora zaštite na radu?

Stručni ispit za koordinatora zaštite na radu polaže se temeljem čl. 23.-35. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14) pri Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava.

28. Što je sve potrebno za dobivanje ovlaštenja za obavljanje poslova zaštite na radu?

Pravilnik o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14 i 84/15) definira uvjete pod kojima se može dobiti ovlaštenje za obavljanje poslova zaštite na radu.

Poslovi zaštite na radu za koje se temeljem Pravilnika ovlaštenim osobama izdaje ovlaštenje su:

  1. obavljanje poslova zaštite na radu kod poslodavca,
  2. osposobljavanje za zaštitu na radu (osposobljavanje radnika za rad na siguran način te osposobljavanje poslodavca, ovlaštenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu),
  3. izrada procjene rizika,
  4. ispitivanje radne opreme,
  5. ispitivanja fizikalnih, kemijskih i bioloških čimbenika u radnom okolišu.

Ovlaštenje se izdaje na temelju dostavljenih dokaza o zadovoljenju uvjeta, ovisno o tome za koje poslove zaštite na radu se traži ovlaštenje.

Potrebna dokumentacija prilikom predaje zahtjeva je:

  1. Zahtjev s popisom poslova za koje se traži ovlaštenje,
  2. Izvadak iz odgovarajućeg registra (obrtnički registar, sudski registar i sl.),
  3. Ugovori o radu stručnjaka zaštite na radu s dokazima o stručnoj spremi, radnom iskustvu i položenom ispitu za stručnjaka zaštite na radu (kopija ugovora o radu, elektronička potvrda HZMO o radnom iskustvu, diploma, potvrda o položenom općem i posebnom dijelu ispita za stručnjaka zaštite na radu /potvrda o priznatom statusu stručnjaka zaštite na radu, potvrda o stečenim andragoškim znanjima),
  4. Poslovnik o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja poslova u skladu s normom HRN ISO/TR 100135. Upravna pristojba – biljezi u iznosu od 35,00 kuna.

Zahtjev sa svom potrebnom dokumentacijom šalje se na adresu:

Zavod za unapređivanje zaštite na radu
Prilaz Ivana Visina 1-3
10 020 Zagreb

29. Što podrazumijeva radno iskustvo u zaštiti na radu iz čl. 3. st. 2. Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14, 84/15)?

U skladu s čl. 7. st. 4. Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14, 84/15) radnim iskustvom u zaštiti na radu smatra se:

  1. rad na neposrednim poslovima stručnjaka zaštite na radu s položenim općim i posebnim dijelom stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu,
  2. rad na poslovima inspektora rada za zaštitu na radu,
  3. rad u tijelima državne uprave na poslovima zaštite na radu.
30. Kada će se uspostaviti Informacijski sustav zaštite na radu Zavoda za unapređivanja zaštite na radu i na koji način će se dostavljati propisani podaci?

Sukladno čl. 83. st. 7. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14.) ministar će donijeti pravilnik kojim će detaljnije propisati obveznike, načine, postupke, rokove, vrste podataka i izvješća koje Zavodu dostavljaju poslodavci, ovlaštene osobe, zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, tijelo nadležno za poslove inspekcije rada te pravila o pristupanju podacima putem Informacijskog sustava zaštite na radu Zavoda za unapređivanje zaštite na radu.

Do donošenja i dana stupanja na snagu pravilnika, odnosno uspostave IS ZUZNR-a, niste u obvezi dostavljeti propisane podatke. Kada se uspostavi IS ZUZNR, biti ćete pravovremeno obaviješteni na mrežnim stranicama Zavoda: www.zuznr.hr.

1. Da li se Zakon o zaštiti na radu odnosi na volontere?

Prema odredbi čl. 3. st. 1. podst. 10. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14) volonteri su definirani kao osobe na radu.

Obveze u provođenju zaštite na radu propisane navedenim Zakonom i podzakonskim propisima u odnosu na radnika, odnose se i na osobe na radu.

2. Može li stručnjak zaštite na radu I. stupnja sa srednjom stručnom spremom obavljati poslove zaštite na radu u tvrtci s 300 radnika?

Stručnjak zaštite na radu I. stupnja samostalno može obavljati poslove zaštite na radu kod poslodavca koji zapošljava do uključivo 49 radnika (čl. 6. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu, NN 12/14, 43/15, 72/15 i 140/15 – dalje Pravilnik) te iznimno kod poslodavca koji zapošljava od 50 do 249 radnika kod kojeg najmanje 80 posto radnika obavlja isključivo poslove s malim rizicima (čl. 7. st. 2. Pravilnika).

Kod poslodavca koji zapošljava od 250 do uključivo 499 radnika, stručnjak zaštite na radu I. stupnja može raditi uz obvezno zaposlenog stručnjaka zaštite na radu II. stupnja (čl. 8. st. 1. Pravilnika).

Napominjemo da stručnjak zaštite na radu, koji kod poslodavca obavlja poslove zaštite na radu, mora imati odgovarajuće obrazovanje iz područja tehničkih, biotehničkih ili prirodnih znanosti ili iz drugog područja koje odgovara djelatnosti poslodavca.

3. Da li stručnjak zaštite na radu kod poslodavca može ujedno biti i povjerenik radnika iz zaštite na radu?

U čl. 21. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 – dalje Zakon) propisani su poslovi zaštite na radu koje obavlja stručnjak zaštite na radu kod poslodavca. Stručnjak zaštite na radu je radnik kojega je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu i koji ispunjava propisane uvjete u skladu s čl. 3. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN 112/14, 43/15, 72/15 i 140/15). Stručnjaci zaštite na radu I. ili II. stupnja su oslobođeni od obveze osposobljavanja za rad na siguran način (Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita, čl. 5., NN 112/14).

Povjerenik radnika za zaštitu na radu zastupa interese radnika na ovome području, a čl. 70. i 71. Zakona, propisan je izbor povjerenika te njegova prava i obveze. Također, on mora biti osposobljen za zaštitu na radu u skladu s čl. 71. st. 2. podst. 11. Zakona i čl. 8., 9. i 10. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14).

Iz svega navedenoga, mišljenja smo da stručnjak zaštite na radu ne može ujedno biti i povjerenik radnika za zaštitu na radu.

4. Da li je potrebno imati izrađen Pravilnik o zaštiti na radu (interni akt poslodavca)?

Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 – dalje Zakon) nije definirao obvezu izrade Pravilnika o zaštiti na radu.

Čl. 19. st. 2. Zakona dao je mogućnost poslodavcu da u skladu s općim propisom o radu, pravilnikom ili drugim aktom utvrđuje organizaciju provedbe zaštite na radu te prava, obveze i odgovornosti njegovih ovlaštenika i radnika, ako ta pitanja nisu uređena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.

Slijedom navedenog, iako nije jasno naznačena obveza izrade Pravilnika o zaštiti na radu, preporučamo izradu istog u svrhu unapređivanja organizacije provedbe zaštite na radu kod poslodavca ovisno o broju zaposlenih.

 

5. Da li radnik koji je na stručnom osposobljavanju mora biti osposobljen za rad na siguran način?

U skladu s čl. 3. st. 1. podst. 10. Zakona o zaštiti na radu (NN 74/14,118/14 – dalje Zakon), osoba na stručnom osposobljavanju za rad ja fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove (osoba na radu).

Obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu propisane Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona u odnosu na radnika, odnose se i na osobe na radu ako Zakonom nije drugačije određeno.

6. Koje su obveze poslodavca prema radnicima koji poslove obavljaju na izdvojenom mjestu rada?

Sukladno čl. 18. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 – dalje Zakon), poslodavac je obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije, odnosno biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofiziološke napore, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku u određenom vremenu (normirani rad), noćni rad, psihičko radno opterećenje i druge rizike koji su prisutni, radi sprječavanja ili smanjenja rizika.

Prema čl. 41. st. 1. Zakona, poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.

Članak 17. st. 5. Zakona o radu (NN 93/14. i 127.17.), za izdvojeno mjesto rada propisuje, između ostaloga, da je poslodavac dužan osigurati radniku sigurne uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima.

Dakle, poslodavac je dužan izdvojeno mjesto rada tretirati kao i svako drugo mjesto rada. Dužan ga je obuhvatiti procjenom rizika, te na njega primijeniti sva pravila i mjere zaštite na radu propisane Zakonom i podzakonskim propisima.

7. Što ako prilikom ispitivanja radne opreme ista na sebi nema identifikacijsku pločicu s odgovarajućim podacima (naziv proizvođača, tip, model, godina proizvodnje i sl.)?

Novu identifikacijsku pločicu može osigurati sam poslodavac no isto može osigurati i ovlaštena osoba u dogovoru s poslodavcem, što je naravno potrebno evidentirati i u izdanom zapisniku o pregledu i ispitivanju radne opreme.

Dakle, u zapisniku je potrebno u tehničkim podacima navesti da je originalna identifikacijska pločica izgubljena/ otpala/ podaci nisu vidljivi zbog starosti i sl. te je stavljena nova oznaka; ili inventarni broj poslodavca ili pak posebna oznaka ovlaštene osobe za ispitivanje radne opreme.

8. Da li se odredbe Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN 16/16) odnose na plinske kotlovnice?

Obveza pregleda i ispitivanja radne opreme u skladu s odredbama Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN 16/16) ne odnosi se na radnu opremu za koju je pregled i ispitivanje uređeno posebnim propisima, kao što su npr. plinske kotlovnice.

Na plinske kotlovnice primjenjuju se odredbe posebnog propisa, tj. Pravilnika o tehničkim normativima za projektiranje, gradnju, pogon i održavanje plinskih kotlovnica (Sl. l. 10/1990 i 52/90 – dalje Pravilnik). Pravilnikom su propisani tehnički uvjeti za projektiranje, gradnju, pogon i održavanje plinskih kotlovnica ukupnog kapaciteta više od 50 kW, a navedeni pravilnik također sadrži odredbe o provjerama, kontrolama, pregledima i ispitivanjima uključujući i rokove te se primjenjuju rokovi propisani Pravilnikom, a rezultati provedenih postupaka (provjere, kontrole, pregledi i ispitivanja), upisuju se u dnevnik loženja koji je dokaz da su ispunjeni zahtjevi propisani Pravilnikom te prema navedenom iste nije potrebno dodatno pregledavati i ispitivati u skladu s Pravilnikom o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN 16/16).

9. Koju dokumentaciju moraju imati strani radnici na gradilištu u Republici Hrvatskoj?

Svi radnici na gradilištima moraju imati propisanu dokumentaciju sukladno Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14) i pratećim podzakonskim propisima.

Isti propisi se odnose i na strane radnike.

Ukoliko strani radnici posjeduju potrebnu dokumentaciju iz svoje zemlje (a da je ista sukladna našim propisima) onda je tu dokumentaciju potrebno prevesti na hrvatski jezik te istu imati na gradilištu na kojem radnici rade.

10. Prema kojem posebnom propisu se izabire specijalist medicine rada te određuje visina novčane naknade za sudjelovanje na sjednicama odbora za zaštitu na radu?

Temeljem Pravilnika o načinu i postupku izbora doktora medicine rada (NN 12/14, 149/14 i 53/17) poslodavac izabire specijalistu/icu medicine rada.

Ugovorom se određuje visina iznosa naknade za sudjelovanje specijaliste/ice medicine rada na sjednicama Odbora za zaštitu na radu, budući da ne postoji propis kojim se propisuje visina novčane naknade.

11. Koje su obveze poslodavca u donosu na strane radnike u smislu Zakona o zaštiti na radu?

Obveze poslodavca iz zaštite na radu za strane radnike možemo pratiti kroz sljedeće odredbe Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14. i 118/14., dalje u tekstu: Zakon):

Čl. 4 . st. 1. propisuje da se odredbe Zakona primjenjuju u svim djelatnostima u kojima radnici obavljaju poslove za poslodavca.

Čl. 4. st. 2. propisuje u kojim slučajevima se odredbe Zakona ne primjenjuju.

Čl. 54. propisuje da strani radnici moraju, uz uvjete propisane posebnim propisima (npr. Pravilnik o obliku i sadržaju izjave o upućivanju radnika, Pravilnik o statusu i radu državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj), ispunjavati i uvjete propisane odredbama Zakona i propisa donesenih na temelju njega. Zatim propisuje da poslodavac koji koristi rad ustupljenog, odnosno upućenog stranog radnika je obvezan provjeriti osposobljenost iz čl. 54. st.1. Zakona.

Nadalje, čl. 62. st. 2. propisuje da je poslodavac obvezan osigurati da radniku budu dostupni:

  1. procjena rizika za mjesta rada i poslove koji se na njemu obavljaju
  2. upute za rad na siguran način za mjesto rada i poslove koji se na njemu obavljaju
  3. pisani dokaz o osposobljenosti radnika za rad na siguran način
  4. pisani dokaz da radnik udovoljava uvjetima za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada
  5. zapisnik o ispitivanju radne opreme, instalacija i radnog okoliša.

U čl 62. st. 3. definirana je iznimka u odnosu na čl. 62. st. 2. i propisano je da se procjena rizika, dokazi i zapisnici ne moraju nalaziti na radilištu na kojem rad traje kraće od 30 dana, ali moraju biti dostupni u roku koji odredi nadležni inspektor.

Bitno je po točkama čl. 62. st. 3. Zakona, u smislu čl. 54. Zakona, napomenuti sljedeće dopune koje proizlaze iz prakse Inspektorata rada:

  1. Po pitanju procjene rizika treba zadovoljiti odredbe čl. 18. Zakona i Pravilnika o izradi procjene rizika (NN br. 112/14.). Ukoliko se radi o poslodavcu koji ima poslovni nastan u drugoj državi europskog gospodarskog pojasa, procjena rizika mora odgovarati stvarnome stanju te mora biti izrađena u skladu s važećim propisima države iz koje poslodavac dolazi, ali mora biti pisana na hrvatskome jeziku i latiničnome pismu.
  2. Upute za rad na siguran način za mjesto rada i poslove koji se na njemu obavljaju moraju biti pisane na jeziku i pismu koje strani radnik razumije.
  3. Svi radnici moraju biti osposobljeni za rad na siguran način u skladu s Pravilnikom o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN br. 112/14.). Isto tako strani radnik mora biti osposobljen, i o tome poslodavac mora posjedovati dokaz, a u skladu s propisima države iz koje radnik dolazi. Obveza je da strani radnik ponovno prođe praktični dio osposobljavanja za rad na siguran način na mjestima rada u RH što se mora dokumentirati. Sva dokumentacija vezana za osposobljavanje mora biti pisana na hrvatskome jeziku i latiničnome pismu. Postoji mogućnost da strani radnik obavlja poslove bez prethodnog osposobljavanja za rad na siguran način isključivo pod nadzorom već osposobljenog radnika, ali ne duže od 60 dana.
  4. Kada govorimo o poslovima s posebnim uvjetima rada, na strane radnike također se primjenjuju odredbe Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN br. 5/84.), gdje se za dokazivanje stručne osposobljenosti radnika priznaju isprave izdane u državi članici europskog gospodarskog pojasa ili RH. Za dokazivanje zdravstvene sposobnosti priznaje se dokumentacija (liječničke svjedodžbe, uvjerenja, itd.) izdana u državi članici europskog gospodarskog pojasa ili RH, ali isključivo ako je navedeno za koje poslove. Dokumentacija mora biti pisana na hrvatskome jeziku i latiničnome pismu.
  5. Sredstva rada moraju biti pregledavana, održavana i ispitivana te u ispravnome stanju. Kada govorimo o radnoj opremi primjenjuju se odredbe Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN br. 16/16.) i Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (NN br. 18/17.). U smislu pregleda i ispitivanja radne opreme prihvaćaju se odgovarajuće isprave koje su izdane u državi članici europskog gospodarskog pojasa ili u RH, dokumentacija mora biti pisana na hrvatskome jeziku i latiničnome pismu. Važno je napomenuti da ukoliko je radna oprema rastavljena te ponovno sastavljena u RH potrebno je ponovno provesti pregled i ispitivanje radne opreme od strane ovlaštene osobe.

Da zaključimo, sve propisane Zakonske i podzakonske obveze koje se odnose na radnika i obveze poslodavca po pitanju radnika u RH odnose se i na strane radnike. Što se tiče dokumentacije iz zaštite na radu, ukratko su Vam napisane informacije kako određenu propisanu obvezu zadovoljiti u odnosu na strane radnike. Dokumentacija se može čuvati tj. mora biti dostupna u fizičkome ili digitalnom obliku.

 

 

1. Kako postupiti s radnikom koji je pod utjecajem alkohola?

Poslodavac je dužan u skladu s odredbom čl. 58. st. 2. podst. 5. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14. i 118/14., dalje u tekstu: Zakon), pisano  utvrditi  postupak  provjere  je  li  radnik  pod  utjecajem  alkohola  ili  drugih  sredstava ovisnosti  (provođenje  postupka  uz  pristanak  radnika,  način  provjere,  vrsta testa  ili  aparata, način  bilježenja  i  potvrđivanja  rezultata,  postupanje  u  slučaju  odbijanja  radnika  da  pristupi provjeri) i učinkovito provoditi utvrđeni postupak.

Kada poslodavac, u skladu sa spomenutim internim aktom, utvrdi da je radnik pod utjecajem alkohola dužan je takvog radnika udaljiti s rada i ne dozvoliti mu daljnji rad dokle god je pod utjecajem alkohola (čl. 59. Zakona). Ako radnik odbija postupiti po nalogu poslodavca u skladu s navedenim, poslodavac odlučuje na koji način će provesti ovu obvezu, te ukoliko procjenjuje potrebnim i nema drugog rješenja (npr. nasilno ponašanje radnika i sl.) može angažirati policiju da istog radnika udalji s rada.

Napominjemo, da bi poslodavac u navedenoj situaciji također trebao voditi brigu o sigurnom povratku radnika kući ili ukoliko situacija to zahtjeva da se pozove hitna medicinska pomoć da radnika zbrine na odgovarajući način.

2. Koje su obveze poslodavca prema Zakonu o zaštiti na radu u slučaju da radnik radi za poslodavca kod kuće?

Temeljem članka 3. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14., 118/14), u daljnjem tekstu: Zakon, mjesto rada je svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

Nadalje u istom članku se navodi da je izdvojeno mjesto rada mjesto rada u kojemu radnik ugovoreni posao obavlja kod kuće ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca.

Iz toga proizlazi da se mjesto rada i izdvojeno mjesto rada tretira na isti način pa je poslodavac odgovoran za izradu procjene rizika kao i za provođenje svih mjera zaštite na radu na izdvojenim mjestima rada (rad od kuće), koje proizlaze iz Zakona i njegovih podzakonskih propisa.

3. Koje su obveze iz zaštite na radu za Agenciju za privremeno zapošljavanje koja ustupa radnike drugim poslodavcima?

Polazna osnova koja regulira obvezu Agencije za privremeno zapošljavanje koja ustupa radnike drugim poslodavcima je Ugovor o ustupanju radnika. U ugovoru se moraju definirati sve obveze s jasnom odgovornošću.

Napominjemo da su obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu regulirane poglavljem IV. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14). Potom se definiraju obveze glede izrade procjene rizika koja se mora temeljiti na opasnostima, štetnostima i naporima za sve poslove na mjestima rada koje će ustupljeni radnik obavljati za poslodavca sukladno Pravilniku o izradi procjene rizika (NN 112/14).

Zatim se izrađuje program osposobljavanja za rad na siguran način koji se mora temeljiti na procjeni rizika. Osposobljavanje provode poslodavci sukladno poslovima na mjestima rada i rizicima povezanim s tim poslovima. Ukoliko se radi o poslovima koji se odnose na primarne poslove agencije kao što su čišćenje ureda i sl., osposobljavanje provodi agencija ili poslodavac ako je to ugovorom tako definirano.

Prijavu o smrtnoj ili teškoj ozljedi na radu prema Inspektoratu rada obavlja poslodavac kod kojeg se radnik ozlijedio, a prijavu o ozljedi na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje putem tiskanice OR, dužan je obaviti poslodavac/agencija s kojim je radnik sklopio ugovor o radu.

4. Primjenjuju li se odredbe Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14) na studente na praksi?

Prema odredbi čl. 3. st. 2. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14), odredbe o osposobljavanju za rad na siguran način ne primjenjuju se na naučnike te učenike i studente na praksi čije je osposobljavanje uređeno posebnim propisom.

Posebnim propisima uređeno je osposobljavanje naučnika te učenika na praksi, a vezano za osposobljavanje studenata na praksi ne postoji posebni propis te je poslodavac obvezan osposobiti studente na praksi u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14) te odredbama Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita.

Poslodavac je u skladu s navedenim propisima također obvezan osposobiti i studente koji rade preko studentskog servisa. Navedeni studenti mogu u skladu s odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o zaštiti na radu raditi pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana.

5. Koliki je rok za čuvanje zapisnika o osposobljavanju za rad na siguran način (obrazac ZOS)?

Temeljem čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14) poslodavac je obvezan voditi evidencije, čuvati isprave te davati obavijesti i podatke u skladu s navedenim Zakonom i drugim propisima o zaštiti na radu.

Iako Zakonom o zaštiti na radu nije propisan rok čuvanja dokumentacije iz zaštite na radu, čuvanje dokumentacije se uređuje u skladu s drugim propisima.

Čuvanje, uporaba i obrada arhivskog gradiva propisani su Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/97, 64/00, 65/09, 125/11 i 46/17). Prema navedenom Zakonu sve pravne i fizičke osobe, odnosno, stvaratelji i imatelji gradiva dužni su izraditi interni akt pod nazivom Pravilnik o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva. Navedeni Pravilnik propisuje rokove čuvanja dokumentacije imatelja i stvaratelja.

Obzirom da Zapisnik o osposobljavanju radnika za rad na siguran način pripada osobnoj kadrovskoj dokumentaciji radnika, preporuka je Zavoda da se ta građa (dokument) čuva trajno, naravno ako internim aktom nije propisano drugačije.

Preporuka Zavoda za unapređivanje zaštite na radu je da se internim aktom regulira postupak zaprimanja, čuvanja i uništavanja te popis dokumenata iz područja zaštite na radu s rokovima njihova čuvanja u skladu s propisanim obvezama i poslovanjem poslodavca. Napominjemo da se pri tome vodi računa o važnosti dokumentacije te mogućih posljedica koje mogu nastupiti i nekoliko godina nakon dana izrade određene dokumentacije.

Ukoliko nije izrađen interni akt o zaštiti i čuvanju arhivskog gradiva u nastavku prilažemo link na Hrvatski državni arhiv: http://www.arhiv.hr/hr-hr/O-nama/Kontakti.

6. Treba li raditi reviziju procjene rizika ukoliko se promijenio broj radnika koji obavljaju iste poslove?

Zakonom o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14) i Pravilnikom o izradi procjene rizika (NN 112/14), koji propisuje uvjete, način i metodu izrade procjene rizika, obvezne sadržaje obuhvaćene procjenom, podatke na kojima se procjena rizika mora temeljiti i klasifikaciju opasnosti, štetnosti i napora na radu i u vezi s radom, nije definirana dinamika izrade revizije procjene rizika, ali je naglašeno da procjena rizika mora odgovarati postojećim rizicima na radu i u vezi s radom što znači da sve izmjene podataka na kojima se procjena rizika temelji treba revidirati u skladu s postojećim stanjem pa tako i broj radnika koji obavljaju iste poslove.

Procjena rizika u svakom trenutku mora odgovarati stvarnom stanju.

7. Da li poslodavac može sam izraditi procjenu rizika u suradnji sa stručnjakom zaštite na radu iz ovlaštene tvrtke za obavljanje poslova zaštite na radu s kojom ima sklopljen ugovor s obzirom da zapošljava do 49 radnika?

Procjenu rizika za vlastite potrebe može izrađivati poslodavac. Pri procjeni rizika obvezno sudjeluju radnici, odnosno njihovi predstavnici, ovlaštenici i stručnjaci zaštite na radu, a poslodavac po potrebi uključuje i stručnjake iz pojedinih područja.

Stručnjak zaštite na radu kojega je ovlaštena pravna ili fizička osoba odredila za obavljanje poslova kod poslodavca temeljem ugovora o obavljanju poslova može biti sudionik pri izradi procjene rizika, naravno uz uvjet da mora imati odgovarajuće obrazovanje iz područja tehničkih, biotehničkih ili prirodnih znanosti ili iz drugog područja koje odgovara djelatnosti poslodavca.

Također i pravna osoba može izraditi procjenu rizika ako posjeduje ovlaštenje za obavljanje poslova zaštite na radu, izradu procjene rizika iz čl. 2. st. 1. podst. 3. Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14, 84/15), uz uvjet da ima zaposlena najmanje tri stručnjaka zaštite na radu u punom radnom vremenu iz različitih područja tehničkih, biotehničkih, prirodnih ili društvenih znanosti od kojih najmanje jedan mora imati završen studij u polju strojarstva i jedan u polju elektrotehnike ili kemije odnosno kemijskog inženjerstva.

8. Da li je potrebno ponovno provesti osposobljavanje radnika za rad na siguran način kod novog poslodavca ako je radnik već prije bio osposobljen kod drugog poslodavca na istim poslovima?

Uzimajući u obzir odredbe čl. 27., 28. i 30. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14), novi poslodavac je obvezan osposobiti radnika za rad na siguran način, sukladno izrađenoj procjeni rizika i programu osposobljavanja temeljenom na toj procjeni rizika, te o tome izraditi Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (obrazac ZOS).

9. Koje su obveze poslodavaca o provođenju zaštite na radu za strane radnike u Republici Hrvatskoj?

Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava: http://www.mrms.hr/pitanje/rad-stranaca/

Zavod za unapređivanje zaštite na radu: http://zuznr.hr/upute-za-provodenje-znr-za-strane-radnike/

10. Ima li i u kojem slučaju koordinator II pravo upisati nepravilnosti u građevinski dnevnik?

Koordinator II nije sudionik u gradnji i nema pravo upisivati nepravilnosti u građevinski dnevnik.

11. Može li koordinator II izraditi Plan izvođenja radova ako ga nije izradio koordinator I u fazi projektiranja, a radovi građenja na gradilištu su već počeli?

Plan izvođenja radova je sastavni dio projektne dokumentacije određene posebnim propisima.

Zakonsko uređenje (u smislu subjekta koji mora izraditi plan izvođenja radova) je jasno, iako nije decidirano određeno koje fizičke osobe, osim koordinatora I, imaju pravo na izradu plana, ako uopće postoji takva mogućnost. Naime, uređenjem da je investitor, vlasnik građevine, koncesionar, ili druga osoba dužan prije uspostave gradilišta osigurati izradu plana izvođenja radova, odnosno da je obvezan u fazi izrade projekta imenovati koordinatora I za zaštitu na radu, koji je dužan izraditi ili dati izraditi plan izvođenja radova, nisu određeno specificirani uvjeti koje mora zadovoljavati osoba kojoj koordinator I može povjeriti odgovornu izradu plana.

Iz toga se razloga može zaključiti da na koordinatoru I postoji i ostaje odgovornost za izradu i kvalitetu izrade plana, bez razlike na to koju stručnu osobu koristi kao suradnika.

12. Mora li osoba biti zaposlena kako bi pristupila polaganju stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu II. stupnja?

Način i uvjeti polaganja stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu propisani su člancima 11. i 12. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14).

Stručni ispit prijavljuje se u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava na propisanom obrascu (SIS-1), koji je sastavni dio navedenog Pravilnika (prijavu možete poslati preporučeno poštom ili donesti osobno u Ministarstvo na urudžbeni odjel). Cijena polaganja općeg i posebnog dijela (stručnjak II. stupnja) iznosi 1.200,00 kuna.

Polaganju stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu II. stupnja može se pristupiti neovisno o statusu zaposlenja.

Za pripremu polaganja ispita Zavod za unapređivanje zaštite na radu je pripremio materijale za pripremu istog: http://zuznr.hr/priprema-za-polaganje-strucnog-ispita-za-strucnjaka-zastite-na-radu/.

13. Kako se odabire osobna zaštitna oprema za obavljanje određenih poslova?

Osobna zaštitna oprema se odabire prema opasnostima, štetnostima i naporima koji su navedeni u procjeni rizika za pojedine poslove koje obavljaju radnici.

Pravilnik o uporabi osobnih zaštitnih sredstava (NN 39/06) implementira EU direktivu 89/656/EEZ o minimalnim zahtjevima koje mora ispunjavati osobna zaštitna oprema da bi ostvarila svoju svrhu. Ovaj pravilnik propisuje opće obveze poslodavca u svezi osobne zaštitne opreme koju radnici koriste pri radu, te obvezu poslodavca glede ocjene i izbora osobne zaštitne opreme, obavještavanja, savjetovanja i suradnje s radnicima.

U procjeni rizika treba odrediti koja će se vrsta osobne zaštitne opreme koristiti za pojedine poslove na pojedinim mjestima rada i po kojim normama je izrađena ta osobna zaštitna oprema.